Volim te nježnom pjesmom ovom

I mnogo toga htjela bi ti reći,

Kroz riječi i smijeh,volim te

Kao što more obalu voli,

I nebo suncem prošarano,

Volim te kao cvijeće jutarnju rosu,i

Kao sto ptica čuva svoje mlado

Tako te moje srce čuva i

Odajama svojim vodi..

Volim te dok spavaš,i

U snu kad se treseš,

Volim tvoje oči i usne,

I lice kad se mrštiš i glumiš ljutnju,

Volim svaku tvoju gestu i zbog tebe moje srce jače kuca,

I kad nisi tu moje oči su suzne

I misli turobne,volim te ovom pjesmom i njome ti

Želim reći das si u svakoj mojoj riječi,i kad nisi tu,sa mnom živiš jer ti si jednostavno moja ljubav

I KRALJ moga srca...

Kap kiše na prozoru,

zadnja suza na tvom dlanu,

odškrinuta vrata i zbogom za kraj,

još jedna ugasla ljubav ostat će

zapisana među zvijezdama,

još jedno sječanje urezano u mojim mislima,

tek hladnoća na praznom jastuku,

tvoja košulja moje tijelo pokriva,

na mojim usnama tvoje ime tajna,

na mojim usnama tvoje ime uspomena..

Ja sad sam tisuću milja daleko

i  oči u mraku iskru svjetla traže,

borim se protiv uzavrele strasti

al ne ide,i molim te posljednjim uzdahom

svojim oprosti mi i ne daj me drugome,

i stope moje nek ove noći pokažu ti put

do postelje posute ružama ljubavi...

Te zimske hladne noći naše su se oči srele po prvi put...

Uz glasnu glazbu kroz dim cigareta pokušali smo izmjeniti par riječi,tek tako da nešto kažemo a možda je i prst sudbine od nas to tražio...

Kroz dane u šali i našem gromkom smijehu natjerao si me da te gledam drugim očima..

Oči pune tuge zamijenila je radost novog buđenja,sva dočekana jutra pokraj tvoga uzglavlja...

Misli pune sjete dotakla je duga ko što nebo prekrije poslije sivih oblaka...

Polako teku dani,sad tuga je sve rjeđa,gledam te očima nevinog djeteta,ljubim te usnama prelivenim daškom tvoga dodira...

I nosim te u srcu i svojim mislima,gdje god jesam,kamo god da krenem sa mnom si i ti...

Iz mojih riječi poslušaj,iz moje duše pogledaj-ljubav nam dolazi tiho na prstima...

Tu stanuje sada tuga...

u ulici kojom smo nekad prolazili mi..

Tu stanuje tuga...

na klupi u parku gdje smo se zagrljeni

smijali glasno i plakali tiho...

Tu stanuje tuga...

u našim pjesmama nema više note života,

i ne čuje se s prozora jeka tvoga pozdrava...

U našim mislima još žive neka sjećanja,

u našim snovima još je toplog dodira

i poljupci vrelih usana ne blijede...

U mom srcu samo ostatak krhotina ko

dijelovi razbijene lutke od porculana...

U mom srcu još caruje tuga...

TI..

Ne reci da je kraj,

ovdje kraja nema,život piše čudne rime

tako mora biti,mi moramo krenuti

svojim putevima,

rastavit će nas udaljenost al sastavlja nas

ljubav,

mi nikad nećemo prestati

jer drukčije ne znamo

i nikad nećemo znati,

mi samo se pozdravljamo DOVIĐENJA

 velimo,zbogom nikad nećemo reći

 jer u srce se urezalo jedno ime i lik,

ZAUVIJEK-ti...

budi uz mene u ovoj noći kad naša pjesma ne svira na radiju,

kad kiša nosi bujicu sjećanja,

pruži mi ruku i rame za plakanje,

ko nekad davno zagrli me

išapni tiho riječi ljubavne..s.

budi uz mene u ovoj noći kad nema zvijezda padalica,

kad mjesec luta ko slijepi putnik ispod sivih oblaka...

budi uz mene kad sreća postane varljiva,a vozovi odvoze uspomene u daljinu,

ti budi tu i ne daj me,

nek noćas stotinu ruža procvjeta za mene

i tebe,

jer ja te molim još ovaj put budi uz mene...